Njemački skladatelj, reformator opere i središnja ličnost u njenom razvoju u drugoj polovici 19. stoljeća. Rođen je 22. svibnja 1813. u Leipzigu kao deveto dijete u braku policijskog službenika Carla Friedricha i Johanne (rođ. Rosine) Wagner. Šest mjeseci nakon Richardova rođenja Carl Friedrich će umrijeti od tifusa. Već naredne godine (1814.) u kolovozu Johanna će se udati za glumca, dramskog pjesnika i slikara Ludwiga Geyera. Za Carlova života njih dvojica su bili dobri prijatelji. Nakon vječanja obitelj se seli u Dresden (a s njima i Richard). Prvih 14 godina života Wagner će nositi ime Wilhelm Richard Geyer, a sam Richard kasnije će sumanjti da je njegov biološki otac upravo Ludwig Geyer.
Prvo zaposljene Richardu sređuje njegov stariji brat Karl Albert (1833.) kada Richard postaje ravnatelj zbora u Würzburgu. Iste godine sklada svoju prvu operu Die Feen, ali premijeru će ova opera imati tek 50 godina kasnije (1883.). Tri godine kasnije (24. studenog 1836.) Wagner po prvi puta ulazi u bračnu luku s glumicom Minnom Planer. U ljeto 1837. Richard dobiva posao ravnatelja opere u Rusiji te se sa suprugom seli u Rigu. Samo nakon nekoliko tjedana provedenih u Rigi Minna bježi od supruga s vojnim časnikom. Međutim, nakon što Minna ostane bez novca dotični časnik ostaje bez interesa za Minnu i ostavlja je. Stoga se ona vraća suprugu koji joj oprašta nevjeru. Tri godine kasnije (1839.) bračni par Wagner u velikim je dugovima i spas od vjerovnika pronalaze u bijegu. Iz latvijske prijestolnice odlaze brodom za London. Na tom putu zahvaća ih oluja tijekom koje Wagner dobiva nadahnuće za pisanje opere Der Fliegende Holländer (Leteći Holandez). Iz Londona prelaze u Pariz (1840.) gdje Richard radi aranžmane za opere drugih skladatelja.Bračni par se iz Pariza seli (1841.) u Dresden gdje se Richard politički aktivira. Prijateljuje s urednikom ljevičarskog lista Volksblätter Augustom Röckelom i anarhistom Mihailom Bakunjinom. U travnju 1849. saksonski kralj Friedrick August II raspušta parlament i priječi usvajanje novog ustava kojim se teži stvaranju jedinstvene njemačke države. Već narednog mjeseca izbija ustanak u kojem manju ulogu ima i Wagner. Udružene saksonske i pruske trupe brzo slamaju ustanak i uhićuju ustanike. Kako bi izbjegao uhićenje Wagner bježi prvo u Pariz, a potom u Zürich. Njegovi sudrugovi Röckel i Bakunjin nisu uspjeli pobjeći te su uhićeni i osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Narednih 12 godina provest će u izbjeglištvu sve dok se politička klima u domovini ne promijeni.
Pod pseudonimom je 1850. objavio djelo Das Judenthum in der Musik (Židovstvo u glazbi) koje je izravno bilo usmjereno protiv židovskih skladatelja. U tom djelu napda svoje glazbene suparnike Felixa Mendelssohna i Giacomo Meyerebeera te optužuje Židove da su štetan i stran element u njemačkoj kulturi. Također tvrdi da Židovi nemaju "vezu s njemačkim duhom" te da stoga nisu sposobni stvarati kvalitetnu glazbu. Tvrdi kako je njihov interes u glazbi prventsveno usmjeren na skladanje glazbe koja će biti popularna i tako im donijeti financijske uspjehe, a što je u opreci sa stvaranjem umjetničkih djela. U Zürichu će (1852.) upoznati kćerku trgovca svilom Mathilde Wesendonck koja je ujedno njegova velika obožavateljica. On će zaljubiti u nju, ali ta će ljubav ostati neuzvraćena. Supruga Minna će 1858. doći u posjed Wagnerova pisma Mathildi te će se supružnici žestoko posvađati. Nakon te svađe Richard napušta Zürich i odlazi u Veneciju. Nakon što su se 1861. političke prilike promijenile Wagner se vraća u domovinu i nastanjuje u Biebrichu gde započinje sa stvaranjem novog djela nazvanog Die Meistersinger von Nürnberg. Radeći na ovom djelu uporedo pokušava uglaviti izvedbu svog djela Tristan und Isolde u Beču. Nakon tri godine neuspješnih pokušaja i ocijenjivanja ovog djela kao "neigrivog" odustaje od ovog cilja.
Dolaskom na bavarsko prijestolje velikog ljubitelja Wagnerovih opera kralja Ludwiga II za Wagnera dolaze bolji dani. Bavarski kralj dovodi Wagnera u bavarsku prijestolnicu, podmiruje skladateljeve dugove i pomaže mu u izvedbi njegovih djela. Tako 1865. Wagner uspjeva uprizoriti svoje djelo Tristan und Isolde u bavarskom nacionalnom kazalištu u Münchenu. Na premijernom izvedbi dirigent je bio Hans von Bülow čija je supruga Cosima u travnju rodila kćerku nazvanu Isolde. No, otac dijeteta je bio Wagner. Dvadesetčetiri godine mlađa Cosima bila je nezakonito dijete grofice Marie d'Agoult koja je ostavila supruga zbog Franza Liszta. Iako dobar Wagnerov prijatelj Liszt se protivio ljubavnoj vezi Cosime i Richarda. Ova izvanbračna veza bila je toliko velik skandal da je Ludwig II morao popustiti pritisku javnosti te je zamolio Wagnera da napusti München u prosincu 1865. To je kralja toliko pogodila da se jedno vrijeme bavio mišlju da se odrekne prijestolja i pridruži svom idolu. Wagner ga uspijeva odgovoriti od tog nauma, a Ludwig mu osigurava smještaj u vili Tribschen na obali Lucernskog jezera (Švicarska). Tu je Wagner dovršio djelo Die Meistersinger koje je premijeru imalo u lipnju naredne godine u Münchenu. U listopadu Cosima je konačno uvjerila supruga da pristane na razvod braka. No, prije toga ona će roditi još dvoje Wagnerovo djece (Eva, Siegfried). Nakon što je Minna preminula (1869.) Cosima i Richard vjenčali su se 25. kolovoza 1870. i taj će brak trajati sve do Wagnerove smrti.
Posljednje desetljeće života proveo je u gradiću Bayeruthu gdje je prema njegovoj zamisli izgrađeno kazalište Festspielhaus (s proširenom pozornicom, natkrivenim orkestrom i amfiteatralnim gledalištem). Prilikom otvaranja ovog kazališta izvodi se čitava njegova tetralogija Prsten Nibelunga. U glazbenim dramama koje sklada poslije 1850. ostvaruje svoju zamisao o sveobuhvatnom umjetničkom djelu (Gesamkunstwerk) tj. djelu u kojem se sve umjetnosti (pjesništvo, glazba, gluma i scenski dekor) sjedinjuju u službi drame. To jedinstvo odnosi se prvenstveno na pjesnički tekst i glazbu. Izvanredno nadaren glazbenik i uz to darovit pjesnik Wagner je sve tekstove svojih glazbenih drama spjevao imajući pred očima njihovo glazbeno-scensko ostvarenje. Wagnerova umjetnička djela (kao i njegova pisma i spisi) na svojevrstan način odražavaju raznorodna strujanja njegova vremena. Isprva pristaša ideja J. J. Rousseaua, pa Herdera, Proudhona, mladohegelovaca, revolucije 1848. Wagner se oko 1850. priklanja Feuerbachovoj idealističkoj filozofiji. Zatim potpada pod utjecaj Schopenhaurova pesimizma da bi na kraju završio u parsifalskoj religioznoj mistici. Jedno je vrijeme prijateljevao i s Nietzscheom. Preminuo je u Veneciji 13. veljače 1883.
Njegovu je glazbu Hitler obožavao, prvenstveno zbog njemačkih mitova koja obrađuje u svojim djelima (npr. Prsten Niebelunga). Zbog toga Wagnerova je glazba bila neka vrsta službene glazbe u Hitlerovoj Njemačkoj. No, nisu svi nacisti dijelili Hitlerovo oduševljenje Wagnerom pa tako u praskozorje izbijanja Drugog svjetskog rata (1939.) Joseph Göbbels zabranjuje izvedbe opere Parsifal ocijenjujući ju premiroljubivom. Nakon uspostave države Izrael Wagnerova je djela bilo zabranjeno izvoditi u Izraelu sve do kolovoza 2001. Nakon te premijerne izvedbe njegova su djela izvođena na državnom radiju i televiziji unatoč prosvjedima onih koji su preživjeli stradanja u nacističkim logorima smrti.